Jednom je živio jedan dečko. Bio je loš čovjek i nije cjenio nikoga.
Jednog dana mu otac kaže: "sine, ajde ovako, za svako nedjelo i nepravdu koje počiniš zabi po jedan čavao u štok vrata." Sin poslušao oca pa počeo zabijati čavle. Nakon nekog vremena sin primjeti da je zabio već puno čavli, pa kaže ocu: "tata, ja sam stvarno loš čovjek, od sad ću se truditi da budem pošten." Na to mu otac kaže: "uredu sine, sad za svako dobro djelo koje počiniš izvuci po jedan čavao iz štoka." I sin počeo raditi dobro i postajao sve pošteniji i pošteniji. Dok jenog dana nije izvadio i posljednji čavao. Pa kaže ocu: "vidiš tata izvadio sam sve čavle." Na to mu kaže otac: "bravo sine, postao si dobar i pošten čovjek i to je pridonjelo da izvadiš sve čavle, ali sine pogledaj malo bolje ovaj štok, on je pun rupica i njih ne možeš popraviti.
Pouka ove priče je ta da svaka naša riječ ili dijelo koje smo učinili može izazvati ožiljke koji nikad neće nestati.
Zbog toga uvjek prije treba razmisliti, a tek onda djelovati, da u životu ne počinimo previše rupica koje se ne mogu popraviti.
Traži
četvrtak, 5. studenoga 2009.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar